Intervju: ORISONS IN VAIN (Jasmin Aganagic)


Nakon formiranja u 2009. godini, sarajevski Orisons in Vain su donijeli veliko osvježenje domaćoj metal sceni prvenstveno zbog žanra koji sviraju. Kakvu muziku sviraju, koju su publiku najviše pridobili, kakva su njihova iskustva dosad i još mnogo toga možete saznati u narednom intervjuu...

Intervju radila: Emina Hodžić                              Links:
Odgovarao: Jasmin Aganagić                              Orisons in Vain @ Facebook
Datum objave: 21.01.2012                                Orisons in Vain @ Reverbnation
Copyright: Bosnian Metal



Zdravo Jasmine! Evo konačno da popričamo malo i sa tobom. Neki te znaju po Soul Fraction, a neki po Orisons in Vain bendu... Ja te barem znam po oba ta benda osim ako nisi još negdje svirao?
Vozdra! Da, konačno! Prvenstveno, veliki sam fan Bosnian Metal-a i vašeg rada. 
Soul Fraction je bio moj prvi ozbiljniji bend. Odlična ideja u najmanju ruku, iako nije realizirana na kraju. Sviram još i u pank bendu Šamar zajedno sa Tinom (basistom) iz OIV-a.

Eh pošto je Orisons in Vain dosad najozbiljniji bend u kojem sviraš, pričat ćemo  ovaj put samo o njemu, a neki drugi put o ostalim tvojim bendovima. Pročitala sam negdje da ste najprije počeli svirati kao rock bend pa tek poslije ste prešli na metal. Zbog čega ta promjena i kako ste uopće osnovali ovaj bend?
Održali smo samo jednu (prvu) probu svirajući rock. Članovi bivšeg Distant Light-a su me zovnuli na probu jer im je falio bubnjar i odmah nakon te probe sam ih pitao da li su (neki od njih) zainteresovani da sviraju metal. Od te ekipe su samo Adnan i Tino bili zainteresovani. Falio nam je gitarista pa smo zovnuli Vedada i nakon toga smo intenzivno počeli da sviramo metal. Oko pola godine smo svirali bez vokala, onda je Masha uletila na mjesto vokala, iako nam prvenstvena namjera  nije bila imati ženski vokal, tačnije bilo nam je svejedno. Htjeli smo samo da bude dobar vokal u pitanju. Od tada je osnovan OIV, neki kraj 2009. godine. Od tad se samo mjesto solo gitariste mijenjalo (neko bi rekao da nam je to mjesto `ukleto` jer smo dva puta u našem kratkom postojanju solo gitaristu mijenjali), a nas četvero smo čvrsto tu, srećom... Adnan je izašao iz benda krajem 2010.  pa je na njegovo mjesto uletio Dino. Dino nas je napustio nekada početkom 2011. , a nakon toga smo srećom našli stalnog člana koji će svirat solo gitaru (ujedno nas veliki prijatelj i najmlađi član `posade`), Amera! Pored toga što sviramo zajedno, najbolji smo prijatelji, svih pet članova. Bukvalno smo familija! 

Dosad imate prvo EP izdanje pod nazivom "The Blackest Tree". E hajd mi sad pojasni ovaj naziv pa onda reci malo više o ovom izdanju, o čemu govori?
"The Blackest Tree" je nas prvi EP, sastoji se od četiri pjesme koje pretežno govore o najtežim životnim iskušenjima, odlasku voljenih osoba i o tankoj liniji između života i smrti. U našim pjesmama nema tematike kao što je npr. vjera, nevjera ili politika jer sa istom ne želimo da imamo dodira, pogotovo muzički.

Kako je proteklo snimanje ovog EP-a, gdje ste ga snimali i da li ste imali ikakvu stručnu pomoć?
Proteklo je fakat odlično! Tri pjesme smo snimili kod mene kući, a jednu smo snimili kod Adnana (bivši gitarista benda). Stručnu pomoć tokom snimanja nismo imali, sve snimamo isključivo sami jer nam tako više odgovara. Sirove snimke damo Stefanu Komljenoviću (Silent Kingdom/Aesthetic Empathy) koji odradi odličan mix i master. Cijeli EP je on isproducirao i mislimo da je uradio prejak posao. Izdvojimo mnogo vremena za svaku pjesmu tako da proces pravljenja samo jedne stvarke traje otprilike dva mjeseca. Svaku pjesmu smo snimali po četiri dana maksimalno. Nemamo profesionalnu opremu, sve stvarke su neka kućna produkcija, što i nije loše za početak.

Ovaj artwork se doima dosta zanimljivim.  Ide nekako u skladu sa nazivom EP-a. Tu imamo dakle tamno drvo sa vranama i ružom... Šta vam znači ova simbolika, ako je možemo tako nazvati?
Inače mi dosta slabo ide interpretiranje vizuelnih umjetnosti, ali probat ću. Pa budući da je drvo često simbol života, crno drvo bi trebalo predstavljati zagađenje (iskvarenost) i onećišćenost istog, a latice maka (ustvari se radi o maku) otpor koji je istovremeno krhak (slab), a i rijedak.



Mak je isto opojno sredstvo, znaš li to? Jao, jao šta reklamirate na coveru (smijeh).
Hahaha, naravno da znam, ali ovdje se radi samo o biljci u izvornom obliku (u kojem ne može biti upotrebljena kao droga). Jednom godišnje je prisutna i dosta je osjetljiva, ali svejedno izraste i uradi svoje u svom kratkom vremenskom periodu.



Pošto ste vi jedni od rijetkih bendova u BiH da ima djevojku za mikrofonom, da li je ona baš prava 'frontwoman'? Još crvena, dobro nije Simone Simons ali je zato Masha...
Apsolutno. Niko nas ne zna predstaviti kao Masha, dosta je snalažljiva i zna šta treba reći i uraditi u svakoj situaciji. 


Dosad ste imali par nastupa u Sarajevu i da li još negdje? Kako ste zadovoljni sa odzivom publike? Ko je ustvari vaša publika ovdje?
Imali smo oko devet ili deset nastupa u Sarajevu, jedan u Visokom i jedan u Mostaru za sada, a što se tiče naše publike, prezadovoljni smo odzivom, pogotovo na posljednje dvije svirke. Naša publika su ljubitelji new breed zvuka, starog i novog melo-deatha, mlađa ekipa i ljudi koji jednostavno vole metal bez da poklanjaju mnogo pažnje o kojem se tačno žanru radi.

Ovo sam te pitala jer skoro je i pticama na grani poznato koliko se kod nas izdvaja metal publika jer  neki ljudi slušaju samo određenu vrstu metala dok sve ostalo 'ne valja'. Šta ti imaš reći na ovo ograničavanje?
Mislim da je krajnje nepotrebno, naravno. I mislim da je toga dosta i manje nego što je prije bilo (srećom). Ja lično uživam u death, thrash, grind, punk, new breed (i mnogim drugim) svirkama, još pogotovo ako se radi o BiH bendovima. A onaj/ona koja s**e da bendovi (pogotovo domaći) ne valjaju samo radi žanra metala koji sviraju (iako ih veoma vjerovatno i nisu čuli) taj/ta je jednostavno dušman za bosansku metal scenu i to je to.

Mnogo puta sam slušala od starije raje kako se u ranijim godinama publika nikad nije ograničavala na određene žanrove i svi koncerti su se posjećivali jer to je sve METAL. Mislim da su rijetki ljudi kod nas poput Groše ( op.a sarajevska metal legenda koji rijetko propušta ijedan koncert ) ...  Da li je to sve do 'zafrkanog' ukusa ili to zatvorenosti uma? Ja lično mislim da većina metalaca nije dosljedno svom pravom muzičkom ukusu i da se mnogi plaše slušati neke bendove jer će biti manje 'cool' u raji...
Ne znam kako je prije bilo, nije ni bitno, ali mislim da nam definitivno treba još legendi među redovima kao što je Grof. To je sve što ću reći.


Šta je to što nam Orison in Vain može ponuditi u budućnosti? Da li ste radili dosad na nekom novom materijalu, eventualno albumu prvijencu?
Već smo počeli raditi na novom materijalu i dat ćemo sve od sebe da izbacimo makar jednu pjesmu nekada u drugom mjesecu ove godine. Ne želimo da žurimo sa albumom, prvenstveno bi htjeli naći nekog izdavača, jer do sada nismo slali nikome materijal koji (do sada) imamo. Planiramo mnogo dobrih svirki u ovoj (novoj) 2012-oj godini, suradnje sa bendovima sa kojim do sada nismo imali prilike surađivati i moguća ućešća na nekim festivalima i tako.

Koje su tvoje lične želje vezano za našu scenu? Šta je to što ti smeta, a šta ti se ujedno i najviše sviđa kod nas?
Realnost je da u BiH (kao i u svakoj drugoj zemlji Balkana) i nema previše ljubitelja metal muzike. Mnogo ljudi je nezadovoljno, ali mislim da se scena svejedno polako jača i da je sve više dobrih bendova. Najvažnije je da ima ljudi koji su veoma ozbiljno uključeni u dalju izgradnju scene, a raja koja nema ništa pozitivno da kaže o našoj (još maloj) sceni vjerovatno i nije uradila ništa korisno za nju. Treba prije svega dosta više strpljenja i kolegijalnosti, a što manje zavisti i sebićnosti. Najviše mi se sviđa činjenica da  naša scena ima mnogo sposobnih ljudi (The Abyss ekipa, ISK, Bosnian Metal, BHHC, SMF) bez kojih BH metal zajednica sigurno ne bi išla dalje, a i bez kojih sigurno ne bi imali mogućnost da prisustvujemo najkvalitetnijim metal događajima u BiH.

Hvala, hvala... Reci nam koje domaće bendove ti lično gotiviš i ako bi imao priliku da uradite neku saradnju s nekim, ko bi to bio?
Najdraži domaći metal bend meni lično je Agonize. Također sam veliki fan bendova Evading Downfall, Aesthetic Empathy Festival of Mutilation, Duat, As I Fall, My Last Suicide, Hellride, Arhe, The Loudest Silence, Menace To Society, Flatline, Odar, After Oblivion, Silent Kingdom, Toxic Death i Korov. Korov mi je lično najbolji bend za slušati uživo zajedno sa Aesthetic Empathy-em. A što se tiče suradnje, voljeli bi, a i

 planiramo da nam Perica (Arhe, Hellride) i Boris (Korov) gostuju (vokalno) na par novih pjesama.

Jasmine, hvala ti na odvojenom vremenu, sve najbolje i vidimo uskoro!
Hvala vama! Sretno u daljem radu i mnogo još uspjeha vam želim!

1 komentar: