Intervju: TOXICDEATH (Nedzad "Nele" Bibic)

Ovaj put naš sagovornik je bio Nedžad "Nele" Bibić iz tuzlanskog death metal benda Toxicdeath. Toxicdeath je osnovan 2000. godine i do sada su snimili dva demo materijala (2000. i 2001.) i live demo (2002.) i full length "Contamination" (2003/2004.). Binu su dijelili s nekim velikim imenima sa svjetske metal scene, učestvovali su na Sarajevo Metal Festu 2010. godine, a pozvani su da nastupaju i na Metalfest-u (Open Air - Croatia) u Zadru u junu ove godine. Pričali smo o stanju na tuzlanskoj i BiH sceni u cjelini. Za EP "Techniques of Darkness" odavno traže izdavača, prema Neletovim riječima EP bi trebao biti gotov ove godine i najvjerovatnije plasiran na "tržište" kao samoizdanje. 

Intervju radio: Armin H.                                 Links:
Odgovarao: Nedžad Bibić                             Toxicdeath's Official WebSite
Datum objave: 07.01.2012.                            Toxicdeath @ facebook
Copyright: Bosnian Metal                                     Toxicdeath @ myspace

Zdravo Nele. Hvala ti na vremenu odvojenom za Bosnian Metal. Drago nam je da konačno radimo interjvu i sa Toxicdeath-om.

Nele: Hvala tebi. Cijenim tvoj rad i mislim da radiš odličan posao. 

Za početak ćemo ti postaviti jedno pitanje na koje si sigurno puno puta odgovarao. Kako je sve krenulo? Prije Toxicdeatha ti i Suhi ste bili članovi u drugim tuzlanskim metal bendovima…

Nele: Toxicdeath smo osnovali Suhi i ja u septembru 2000. godine sa još dvojicom članova Dražom i Brkom koji su do tada imali neki svoj demo DM bend Incest, dok smo nas dvojica bili zajedno u Bogamberu od 96.-te. Već do tog perioda ja sam promijenio nekih 10-tak bendova, različitih žanrova, i imao sam vec poprilično mnogo iskustva na sceni i u tom trenutku sam želio konačno napraviti nešto što će da traje i što će dati neke rezultate. Već nakon snimljenog drugog demo snimka “Pathfinder” 2001. godine, odlučio sam da Dražo i Brko moraju otići. Glavni razlog je bio njihov slab interes za vježbanje i probe, a na drugoj strani veliki za slikanje i poziranje. Uskoro smo našli zamjenu i na mjesto bubnjara je uletio moj stari bandmate iz Mephistosa, Adnan Fazlović a na mjesto basiste Admir Osmanović, do tada relativno nepoznat. Ta postava takođe nije dugo potrajala zbog niza različitih razloga, tako da je već u ljeto 2002. godine Sead Hadžic došao u bend a godinu dana nakon njega i Asmir Omerović na mjesto basiste. Ta postava je do dana današnjeg ostala ista i odlično funkcioniše.

Ko su onda krivci za to što si ti počeo svirati metal, lokalni bendovi ili bendovi sa svjetske scene?

Nele: U suštini, i jedni i drugi. Da nije bilo tog masovnog metal pokreta u Tuzli krajem 80.-tih i početkom 90.-tih ja vjerovatno ne bi došao u doticaj s tom muzikom. Mogu reći samo da su veliki uticaj na mene imali tadašnje tuzlanske legende Parricide, beogradski BloodBath, Heller i sl. bendovi. A mogu navesti i bend Ludilo koji su vježbali u drugoj kući do moje i tako sam već kao desetogodišnjak poceo slusati Metallicu, Anthrax, Slayer, Kreator i ostale, tada slavne bendove.  Znači, slušao sam mnogo tadašnjih svjetskih thrash i death bendova i oni su naravno mnogo uticali.  S druge strane, moj otac je bio muzičar i ja sam već od malih nogu svirao klavijature i klavirsku harmoniku. Nakon odgledane svirke Parricide-a u atrijumu Gimnazije u Tuzli, ratne 94.-te, počeo sam svirati gitaru i već sledeće godine svirao sam u svom prvom Death Metal bendu Perpetual, zajedno sa Adnanom Hatićem.  Bilo je to nešto na tragu Death-a a bili smo inspirisani i bendovima kao Nocturnus i Coroner. Mi smo tada svoju muziku zvali “komplikovani death metal” posto termin Technical nije tada postojao (smijeh).

Uporedi metal scenu u Tuzli kad si ti počeo gotiviti i svirati metal i današnju situaciju?

Nele:  Mnogo je bilo metalaca u Tuzli tada i metal je početkom 90.-tih neosporno bio u trendu. Meni je na primjer mati dok sam imao nekih 11-12 godina kupovala Hard Metal i Heavy Metal, magazine koji su bili baš ono kvalitetni i bilo ih je na svakom ćosku tadašnje Jugoslavije. Siguran sam da nije bilo rata da bi Jugoslavija danas bila ono što je Poljska postala u ekstremnoj muzici i da bi imali ogromnu i jaku scenu u svijetu. Kasete i albumi su se tada naručivali, razmjenjivali preko tih magazina, odnosno preko Explosiva iz Novog Sada. Odmah par mjeseci nakon rata, ja sam se praktično uključio aktivno u scenu i počeo da sviram. Bila je i tada raznolika scena i masa bendova svih žanrova. Mi smo bili druga generacija tuzlanskog Death metala i bilo nas je tada više nego ikad. Bila su tu kultna okupljališta poput pozorišta, plavog mosta, mnogo se partijalo i pilo, svirke su bile masovno posjećene i doslovno krvave. Danas su ljudi mnogo vise zatvoreni u sebe. Infromatičko doba je promijenilo način razmišljanja. Ljudi nisu više bliski kao nekad. Ne moraju doći u neposredan kontakt, da bi mijenjali kasete, kao mi nekad ili razmjenjivati mišljenje o muzici negdje napolju uz dobru cugu. Slaba je i posjećenost koncerata jer ljudi nemaju više te kulture i svijesti o metal muzici. Tu je jebeni internet gdje se svi predstavljaju u lažnom svjetlu i ljudi su postali praktično i sami virtuelni. Ni sam ne mogu da vjerujem koliko je, do prije samo 15.-tak godina, sve bilo stvarnije i ljepše.

A po tvom mišljenju, je li situacija u drugim gradovima BiH imalo bolja?

Nele:  Mislim da nigdje situacija nije dobra. Slabo se radi svugdje i sve je to slabog intenziteta. Sporadično se desi nešto. Bendovi uglavnom snimaju neke kućne uratke koji privuku pažnju za kratak period. Ono što izostaje su svirke koje su ustvari i pravi dokaz da neki bend stvarno postoji i da ga mozemo shvatiti ozbiljno i reći da se radi o pravom bendu. Svaki tinejdžer danas na svom kompjuteru može snimiti demo ili album, koji zvuci super i to skoro više ništa ne znači pa je i muzika na neki način danas devalvirala u tom smislu. Metal je uvijek bio i trebao bi da bude - dobar koncert, svirka na kojoj će se svi metalci dobro provesti uz omiljenu muziku. Sve ostalo nije stvarno i nema nikakvu vrijednost. Moramo se svi zajednički potruditi da naši bendovi što više sviraju i tek tada ćemo imati neku scenu i ozbiljne bendove sa nekim iskustvom.

Ko se u BiH izdvaja po trudu koji ulaže u sve:  živi nastup, produkcija itd?

Nele: Nema kompletnog benda u BiH. Tu i tamo neko napravi neki manji uspjeh koji je minoran u nekom globalnom okviru. Daleko smo mi od Evrope i svijeta, prije svega u načinu razmišljanja. Bendovi izdaju CD-ove za neke male, niskobudžetne izdavače iz nekih svjetkih provincija i zabiti i oni im nista ne nude a uzimaju mnogo. Sve se mora dovesti na neki viši nivo. Treba pokrenuti nekog nezavisnog domaćeg izdavača koji moze nešto da uradi za naše bendove tako da i oni imaju neke koristi od svog izdanja. Ne treba se zadovoljiti malim stvarima i pričati kako je to u redu i dobro. Treba učiti iz iskustava švedske, poljske scene i ostalih. Svi oni su prošli ovaj put o kojem ja govorim a mi nismo ni na početku.  Imamo mi potencijala i bendova koji mogu napraviti nešto. Prema mom mišljenju i onome što znam i koliko sam poslušao, jedini bend koji je imao do sada dobru produkciju su Flatline, ali ni oni je nisu radili u BiH.

O vašim dosadašnjim izdanjima (demo-i live album i Contamination)?

Nele: Mi smo imali dva demo snimka “Daemo of Madness” 2000. i “Pathfinder” 2001. Jedan Live CD 2002. godine pod nazivom “Live till Death”. Album “Contamination” smo snimili 2003. godine i samostalno ga izdali. Promovisali smo ga vlastitim sredstvima i imao je odlične kritike tada širom ex-Yu i čitavog svijeta.  Album je trebao izaći 2004. godine za WalkRecords ali nažalost zbog njihove neozbiljnosti CD-ovi su ostali negdje na carini tako da CD nikad nije izdat preko njih. Oni su na taj način prekršili i ugovor u kojem stoji da moraju objaviti album 30 dana nakon potpisivanja ugovora. Mi ih nismo tužili jer od toga praktično ne bi dobili mnogo a u međuvremenu su oni i propali te nakon toga radili ilegalno.  Mislim da joč uvijek prodaju naše i majice drugih bendova za sto nemaju nikakvo ovlaštenje niti prava i poručujem svim fanovima da to ne kupuju ni slučajno jer je to isto kao da kupuju majice na pijaci i bendovi od toga nemaju ništa.

I eto, od 2003/2004. niste izdali album, a ubrzo nakon izlaska "Contamination"-a imali ste nekoliko stvari spremnih za EP. I ovo je vjerovatno pitanje na koje mnogi traže odgovor... Hoće li uskoro Techniques of Darkness ugledati svjetlost dana?

Nele: “Techniquess of Darkness” je spreman već odavno i izaći će ove godine kao E.P. Svi koji vole Toxicdeath će biti i više nego zadovoljni. Mnogo je bolji od svega što smo prije uradili. Kompletan, novi album, ćemo izdati tek nakon što pronađemo zadovoljavajućeg izdavača. Sejo i ja vec polako vježbamo i radimo na novim pjesmama. E.P. ćemo izdati o našem trošku, jer nam ne pada na pamet da dajemo svoju muziku nekome i da nam on pošalje 50 CD-ova za to ili bilo šta slično.

Svirali ste sa Decapitated-om u Sarajevu u oktobru 2011. Kako bi vi opisali to sve s obzirom da publika uglavnom nije bila zadovoljna nastupom Decapitatda.

Nele: Jednostavno, Decapitated je sam stvorio dvije frakcije među svojim fanovima, one koji vole njihovu stariju i one koji vole noviju muziku. Ovaj put su bili okrenuti više novim stvarima i pogrijesili su kod nase publike. To ne znaci da negdje drugo oni ne mogu napraviti odličnu atmosferu sa istim pjesmama. Nama je bilo super, nas nastup je prošao odlično i to je meni lično, jedino bitno u svemu.

Svirali ste s još nekim velikim imenima sa svjetske metal scene. Koji bi od nastupa izdvojili kao vama najvažniji.

Nele: Svirali smo sa Vader-om dva puta, sa Behemoth-om, sa Sinisterom smo imali jedan mini tour po ex-Yu, s Vital Remains-om – moja omiljena svirka, na Dechristianize turneji. Bio je tu i nastup na  Exitu 2005. godine, na Metal Hammer stage-u na kojem su pored nas nastupili i Napalm Death, Bombarder i masa drugih bendova. Svirali smo na dosta festivala ovde i u inostranstvu. Bilo je stavrno mnogo svirki i sve one su nam podjednako važne, jer svaka nam je donijela novo iskustvo, nove prijatelje i partijanje sa zanimljivim ljudima.

Učestvovali ste na Sarajevo Metal Festu, šta mislite o SMF-u (organizacija, posjeta i ostalo)

Nele: Super organizacija, dobra posjeta i sve za sada funkcioniše kako treba. Kao vječni optimista, vjerujem da će to jednog dana biti veliki festival koji ce značiti mnogo u regionu i Evropi.

Može li se tuzlanska metal ekipa dogovoriti za organizaciju nekog festa? Pretpostavljamo da je bilo ideja da se opet pokrene takvo nešto.

Nele:  Imala je Tuzla prije mnogo takvih festivala ali u poslednje vrijeme slabo se radi. Mora se priznati i da nije sve do TZ ekipe. Mnogo stvari se promjenilo u gradu. Seljaci polako zauzimaju tuzlanske klubove, otvaraju se novi, opšta kultura degradira. Nekad je bilo nezamislivo čuti narodnu muziku u gradu a danas je sve više takvih jazbina. Mi smo imali odličnu ideju u ovoj godini, za jedan Death Metal fest u Tuzli sa svjetskim imenima, ali za sada neće biti ništa od toga do naredne godine. Jaka je konkurencija u regionu a i treba malo više vremena odvojiti za takve projekte. Uglavnom nećemo odustati nikad, tu smo i bićemo sve jači i jači.

Pozvani ste da svirate na Metalfestu u Zadru u junu 2012. Kako je došlo do toga? Bilo je svakakve priče... kako je menadžment tof festa ucjenjivačku politiku prema bendovima iz regije.

Nele: Nema tu nikakve posebne priče. Mi smo pozvani zajedno sa još nekim od bendova iz regije da sviramo na festivalu i to je to. Lično mislim da smo bili logičan izbor za organizatora, zbog iskustva, niza godina na sceni, onoga što naše ime predstavlja u regiji i našeg profesionalizma. Nismo bili ucjenjeni ni na koji način i naravno, prihvatili smo da sviramo na festivalu koji je zasigurno najveći metal događaj godine u regiji. Drugi bendovi su dobili opciju da prodaju ulaznice kako bi obezbjedili nastup. Mi smo nekad davno dobili takvu ponudu od Metal Campa i nismo je mogli prihvatiti. Za razliku od Hrvatske koja je i domaćin dogadjaja pa je bendovima lakše prodati ulaznice, u Bosni je naravno teško prodati toliki broj ulaznica i potpuno razumijem frustracije bendova koji su dobili takvu ponudu. Lično se nadam da će još bendova, koji nešto znače, dobiti poziv za nastup. Moj savjet ostalima je da budu strpljivi, da sviraju sto više, izgrade neko ime. Nakon toga više neće dolaziti u takve situacije.

Kakvi su vam planovi za 2012... ima li nekih dogovorenih svirki?

Nele: Mnogo je planova za godinu ispred nas. Bend ce biti daleko aktivniji nego u posljednjih pet godina. Radit ćemo i na novoj muzici i imat ćemo najvjerovatnije dva izdanja u 2012. godini. Koncerata će biti i oni se uvijek dogovaraju ali za sada ne želim ništa iznositi dok ne bude konkretnih datuma. Kada to bude, objavit ćemo ih na nasim oficijelnim stranicama.

Imaš li neku poruku za one koji će čitati ovaj intervju?

Nele: Fanovima poručujem da se ove godine vraćamo u velikom stilu i da će imati priliku da nas čuju i vide jače nego ikada. A svima koji ovo čitaju: slušajte muziku koju volite, niko neka vam ne soli pamet šta je dobro a šta nije, sta je true a šta fake, vi odlučite sami i uživajte u životu sto više možete.

To je to. Hvala još jednom. Puno sreće i uspjeha u daljem radu.

Nele: Hvala i tebi! Sve najbolje sa Bosnian Metalom u budućnosti!