Black / death metal i sevdah i obrnuto... to je nešto što ne svira svako, nešto što se ne svira svugdje. Jedan jedini bend koji to svira je sarajevski Silent Kingdom, bend koji je prvi počeo kombinovati melodije tradicionalne bosanskohercegovačke pjesme "sevdalinke" sa black metalom. U početku je to bilo i sirovo i progresivno ali s vremenom je sve više postajao primjetan upliv melodičnog death metala i sve se perfektno složilo, tako da danas imamo bend za čiji stil se još teže može naći definicija ali pokušat ćemo ovako... to je progresivni, melodični black / death metal sa elementima sevdalinke. Bend postoji od 1999. godine, a do danas su snimili 3 demo materijala i 4 full length albuma. Četvrti album "Path to Oblivion" su izdale češki Zero Budget Productions i italijanski Raptures Asylum Productions. Na albumu su kao gosti učestvovali i strani i domaći muzičari. Naši sagovornici su bili Amir i Edin koji su nam dali odgovore na pitanja vezana za novi album, izdavače, situaciju na sceni itd.
Intervju radio: Armin H. Links:
Odgovarali: Amir Hadžić i Edin Čehović Silent Kingdom's Official WebSite
Datum objave: 15.01.2012. Silent Kingdom @ facebook
Copyright: Bosnian Metal Silent Kingdom @ myspace
Zdravo. Prije svega hvala vam što ste odvojili vrijeme za Bosnian Metal.
Amir: Pozdrav! Hvala i tebi na dostavljenim pitanjima i interesovanju!
Edin: Nema na čemu. Hvala tebi i Bosnian Metal Promotions-u što se interesujete za naš rad.
Nema puno metalaca kod nas koji ne znaju za Silent Kingdom ali podsjetite nas kako je sve krenulo, personalne promjene, izdanja itd.Amir: Uh, bend je nastao pocetkom 1999., a osnovali smo ga bubnjar Sead Tafro i ja. U pocetku je to bio side projekat da bi vremenom SK postao „pravi“ bend. Kroz bend je prošlo nekoliko muzicara pa da ih i pomenem: Žuna Ergin – klavijature 2001-2002, Emir Nukić – gitare 2001, Elvir Salčinović – gitare 2003, Kemal Borčak – gitare 2002. Edin Čehović je u bend dosao u martu 2002 i svirao je bas gitaru da bi nakon snimanja Bloodlessa prešao na ritam gitaru, a na njegovo mjesto je došao njegov brat Emir. Sead Tafro iz benda odlazi 2005, a na njegovo mjesto dolazi Stefan Komljenović. Na ljeto 2007 u bend dolazi i klavijaturista Amir Ćefo. Bend je do sada objavio 3 demo i 4 oficijelna albuma i to: Fields of Dream (demo 1999.), Visions From Forgotten Land (demo 1999/2000.), Whispering Nights And Majestic Winds (demo EP 2002.), Bloodless (Rage Records 2003./Walk Records 2005.), Reflections of Fire (Walk Records 2006.), Legends of an Old Grave (Zero Budget Productions iz Česka/Walk Records 2008.), Path to Oblivion (Zero Budget Productions – Češka / Raptures Asylum Productions - Italija 2011.).
Šta se Edine promijenilo od 2002. godine, uporedi onaj Silent Kingdom i ovaj danas?
Što se tiče načina na koji funkcioniše Silent Kingdom, tu se nije ništa mnogo promijenilo od perioda kada sam ja došao u bend (proljeće 2002.g.), pa sve do danas. S.K. je od samog početka bio više projekat nego bend i to je ostao i do danas. U početku je bio projekat Amira i Seje, a kasnije samo Amirov projekat. Mi, ostali mizičari, smo uglavnom bili tu da te pjesme izvodimo na live nastupima i eventualno da pomognemo i damo neku ideju, više vezano za tehničke detalje kao što su snimanje i produkcija, nego za samo komponovanje muzike. Ja sam u dosadašnjem radu uglavnom učestvovao u kreiranju zvuka prilikom snimanja i napravio sam par solo dionica, te par instrumentalnih melodija. Bubnjar Stefan je uglavnom bio zadužen za mixanje i produciranje albuma. U suštini S.K je od samog početka pa do danas uglavnom bio više orijentisan prema studijskom radu i mislim da će tako ostati i ubuduće.
Činjenica je da ste jedan od rijetkih bendova u regiji koji najčešće snima izdanja (u početku u prosjeku svaku godinu ipo’ do dvije, a sada možda malo rjeđe). Otkud dolazi tolika inspiracija za stvaranje muzike?
Amir: Pa da li često snimamo albume, nisam baš siguran. Recimo između albuma „Legends of an Old Grave“ i „Path to Olbivion“ je prošlo više od tri godine, a između „Reflections Of Fire“ i „LOAOG-a“ je prošlo više od dvije i pol godine... Ali valjda zato što smo diskografski podržani od izdavačkih kuća to izgleda kao često (smijeh). Muzika koju sviramo zahtjeva malo više razmišljanja i kroz nju želim da nešto kažem, a ne da to bude skup rifova, pa nam iz tog razloga treba malo više vremena.
Dobro ali ako uzmemo u obzir da većina bendova koji su tu 10 i više godina imaju manje izdanja onda i možemo reći da je to itekako često za ove uslove... Što se tiče izdavača i distributera do sad se sarađivali sa Zero Budget Productions i Walk Records, imate li podatke gdje ode više izdanja, i BiH ili izvan?
Amir: Pa moram priznati da je omjer prodanih diskova vani i u BiH 70 / 30 u korist fanova van BiH. LOAOG se prodao u rekordnom roku, za 3 mjeseca, i većina diskova i ploča se prodala vani, mada se i u BiH dosta toga prodalo. „Path to Oblivion“ je takođe izašao i u Italiji pa ćemo vidjeti u narednom periodu kako nas je tamošnja publika prihvatila.
Kako komentarišete to što mi nemamo nekog izdavača koji bi posebno posvetio pažnju metal bendovima. Je li to u startu osuđeno na propast zato što nema nekog ko bi se stvarno potrudio oko toga ili što domaća "publika" nije zainteresovana za "domaći" metal?Edin: Koliko znam, u BiH trenutno nema ni jednog pravno registrovanog izdavača koji se bavi izdavanjem i promocijom bendova koji sviraju metal. Na žalost Walk Records je nedavno prestao sa radom, što je velika šteta za našu scenu, posebno za bendove koji tek dolaze. Walk Rekords je dosta značio za ovu scenu i otvorio je put za daljni rad i napredovanje mnogih bendovima, ali nažalost i tome je brzo došao kraj. Zašto je to tako? Pa, odgovor je jednostavan, finansijska neopravdanost. BiH je jako malo tržište i za komercijalna muzička izdanja, a pogotovo za metal. Jednostavno, izdavanje metal albuma u BiH nema nikakvu finasijsku opravdanost, jer se slušaoci radije opredjelju za download-ovanje muzike sa inteneta, prije nego za kupovanje originalnih cd-ova.Također mislim i da je, sa druge strane, podrška i zainteresiranost publike za domaće metal bendove na jako niskom nivo, tako da i u tome možemo naći opravdanost za nepostojanje ozbiljne izdavačke kuće koja bi se bavila domaćim metal bendovima. Mislim da bi se domaći bendovi trebali u potpunosti okrenuti inostranim izdavačima i na taj način pokušati da naprave nešto više u karijeri.
Jedno pitanje vezano za bend Krv, zbog čega je došlo do prestanka rada tog benda?
Edin: Prestanak rada Krv-i je uglavnom vezan za personalne razloge, ili ukratko rečeno za nedostatak vremena za ozbiljniji rad. Nakon izdavanja albuma „Ograma“ bend je „zakoračio“ jednu stepenicu više i pred nama su se otvorile neke nove mogućnosti, koje su zahtijevale veći nivo ozbiljnosti u radu i pristupu muzici, a na koje nažalost nismo mogli da odgovorimo u punom kapacitetu. Tako da smo odlučili da je najbolje da prekinemo sa radom, umjesto da radimo nešto što nećemo moći uraditi na najbolji ili najkvalitetniji način. Mislim da smo i ovako uradili prilično dosta kvalitetnog posla, kada se uzme u obzir situacija na našoj metal sceni, i ako ništa, nadam se da smo otvorili i olakšali put za neke druge bendove koji dolaze na scenu.
Amir: Mislim da je Edin dao odličan odgovor s tim što bih dodao da je album „Ograma“ objavljen za NHR Records, izdavačku kuću koja je veoma profesionalna, a njihova izdanja distribuiraju neke od najpoznatijih distroa na svijetu kao što su PlasticHead, Code 7, Nuclear Blast, The End Records itd. Tada smo shvatili da smo definitivno došli do izdavača koji nije neki UG label i da su zahtjevi mnogo veći nego što smo mi mogli pružiti... Jednostavno nedostatak vremena da se kvalitetno radi i sa KRVi i sa Silentom je nesto sto nismo mogli ispoštovati. Ljudi su nam ponudili još jedan ugovor koji je bio vremenski ograničen i umjesto da prihvatimo takvo nešto i napravimo sranje, odlučili smo se za prestanak rada... Sada je Silent prioritet koji nije limitovan ni na koji način što nam daje puno veću slobodu.
Amir: Kako sada stvari stoje, Silent Kingdom ce svirati još puno godina. Jako puno pozitivnih stvari se desilo oko „Path to Oblivion“ albuma što nam je dalo neku novu snagu i energiju za daljnjim radom. Dobili smo poziv da sviramo u Švicarskoj, Bern, u maju ove godine kao headlineri, a u organizaciji veoma profesionalne booking agencije i tome se veoma radujemo, u planu je i objavljivanje split 7“ vinila sa češkim bendom Edain, a čak su poceli i neki preliminarni dogovori oko novog albuma i to bi trebalo biti jedno veliko iznenađenje, međutim, još je rano da se govori o tome.
Koliko ste zadovoljni interesom medija za ovu vrstu muzike?
Edin: Opće je poznato da se kod nas u medijima ne daje gotovo nikakav prostor za metal bendove, posebno kada je u pitanju televizija. Izuzetak je Televizija Istočno Sarajevo, na kojoj postoji muzička emisija TNT koja se bavi metal muzikom. Kada se u pitanju printani mediji, situacija je gotovo nikakva, nešto bolja situacija je sa nekim web portalima, koji povremeno objave neke vijesti vezano za metal scenu. Koliko znam, na radiju nije loša situacija, jer postoji par emisija koje puštaju ovakvu muziku i koje daju mogućnost bendovima da se promovišu na takav način.
Amir: Snimanje albuma je trajalo veoma dugo, nekih 4 ili 5 mjeseci, pa zatim mastering koji je uzeo jos jedan mjesec. Jednostavno nismo imali vremena da se u potpunosti posvetimo snimanju. Svi smo zaposleni i imamo jako puno obaveza pa je bilo tesko uklopiti termine u to. Jedna lijepa stvar oko ovog albuma je sto imamo dva izdavača, jedan je iz Česke, a drugi iz Italije što znači dva tiraža i jos kvalitetnije promocije. Giorgio iz Raptures Asylum-a je od ranije bio fan benda (naime od ranije je imao našu kompletnu diskografiju) i želio je da album objavimo za njegovu kuću, međutim pošto je deal sa ZBP-om ranije bio potpisam predložio sam mu da zajedno objave album, na sto je on odmah pristao. Inače RA vazi za najstarijeg i najboljeg italijanskog izdavača kada je u pitanju UG muzika. Imaju odličnu distribuciju u zemlji kao i ugovore sa nekoliko retail/maloprodajnih kompanija, tako da se nas disk regularno moze kupiti u cd shopovima širom italije. Njihov distro je zaista impresivan pa predlažem i čitaocima da posjete ovaj link i uvjere se u to:
Amire i ovaj put si ti bio zadužen za dizajn covera, a je li bilo ideja da se i na tom planu ostvari neka saradnja?
Amir: Po profesiji sam grafički dizajner pa je bilo logično da ja dizajniram omote za naša izdanja. Probao sam nekoliko puta dati drugim dizajnerima priliku da pokažu svoju viziju naše muzike, ali svaki put je to bio koncepcijski promašaj... U suštini mislim da niko ne može bolje od mene vizuelno oslikati priču koju sam pokušao reći muzikom.
Je li Moreana bilo teško nagovoriti da gostuje na albumu?
Amir: Moram priznati da je to bio veoma lagan posao, jer sam znao da je Morean fan naše muzike od ranije. Zaista mu se i ovom prilikom moram zahvaliti na sjajnom poslu koji je uradio na pjesmi „Drown them back to sleep“! Sve je krenulo kada sam ja otpjevao pjesmu, koja je meni lično medju top 3 na albumu, i kada sam čuo finalnu verziju nisam bio zadovoljan jer moj glas jednostavno nije „ležao“ u toj strukturi. Malo sam surfao po youtubeu, nez ikakve namjere da pronađem drugog vokala, i slučajno naišao na spot Dark Fortressa, Ylem. Kada sam čuo kako čovjek pjeva odmah sam shvatio da je to ono sto mi treba u pjesmi. Kontaktirao sam Emira Saracevica koji je zatim kontaktirao Moreana i sve je dogovoreno jako brzo. Morean je u prvoj varijanti otpjevao samo refren, dok sam ja otpjevao strofe, ali kada sam čuo njegove vokale u miksu odlučio sam da bi bilo idealno da on otpjeva čitavu pjesmu... Mislim da je finalni rezultat više nego dobar. O Moreanu zaista mogu reći sve najbolje, odličan čovjek i odličan muzičar, velika mi je čast imati njega na albumu.
A drugi gosti, kako je došlo do saradnje sa njima?
Amir: U razgovoru sa Martinom, vlasnikom Zero Budget Productions, sam došao na ideju da album osvježim sa nekim novim idejama i elementima koje nikada nismo koristili. Posto je Martin prijatelj sa Blackijem iz Roota predložio je da on nesto napiše za album što je i uradio sa genijalnom instrumentalom „The Knell“... Veoma mu se svidjela muzika koju radimo pa je i on zaista želio da napravi nešto za zatvaranje albuma. Blackie je radio i mastering u svom Descent studiju i zaista ne znam kako da se mu se zahvalim na svemu što je uradio za nas. Pavel Jarabek je odličan gitarista češkog benda Edain čiji me stil sviranja najviše podsjeća na Andy Larocque-a iz King Diamonda čiji sam veliki fan, a i Martin pjeva u tom bendu pa je sve to bilo brzo realizovano.
Zajedno sa Emirom Saračevićem sam snimao vokale u Hell's Kitchen studiju i prilikom snimanja pjesme „Path to Oblivion“ shvatio sam da mi nešto fali na refrenu pjesme kako bi dobio svoj finalni oblik, Emir je takođe to osjetio pa je predložio da on otpjeva back vokale. Mislim da je rezultat više nego dobar.
3. decembra ste održali svirku u AG Clubu kojom ste promovirali novi album, koliko ste zadovoljni posjetom i atmosferom?
Edin: Svirka je prošla u dobroj atmosferi i u potpunosti smo zadovoljni. Ovom prilikom se zahvaljujemo svima koji su došli i podržali naš rad.
Stižu li već pohvale i recenzije?
Amir: Moram priznati da su prve reakcije fanova odlične i zbog toga mi je veoma drago. Prije par dana smo dobili i prvu recenziju iz mađarskog Vaskarac web zinea, a album je dobio ocjenu 9,5 od 10. U narednom periodu ce doći još recenzija pa ćemo vidjeti.
Ne održavate često koncerte, je li to zbog privatnih obaveza ili postoje i drugi razlozi?
Amir: Razloga ima dosta, i kako si naveo, privatne obaveze su glavni razlog. Sekundarni razlog je sto za SK treba izdvojiti puno vremena za probe, jer muzika koju sviramo nije baš u punk-rock fazonu sa dva riffa pa da je usviramo za jedan ili dva termina. Treba konstantno raditi, a mi to jednostavno ne možemo. S druge strane ako mi ulazemo u našu muziku toliko onda očekujemo da nam se i adekvatno finansijski nadoknadi nas koncert što većina organizatora nije u stanju da uradi. Mi ne živimo od ove muzike tako da ne moramo ni da sviramo besplatno ili za troškove puta, kao što to većina „profesionalnih“ bendova iz BiH radi. Sada smo dobili ponudu iz Švicarske da tamo sviramo u maju i mi smo to prihvatili jer će ljudi platiti da dođemo tamo kao headlineri, ne samo troškove puta već i adekvatan honorar, smještaj u hotelu i sve ostalo što bi jedan bend trebao da dobije.Ovaj poziv je stigao od veoma profesionalne agencije koja iza sebe ima preko 200 koncerata bendova kao što su Kreator, Destruction, Sinister, Vader itd., a na osnovu prodaje naših diskova koji se distribuiraju u Švicarskoj.
Učestvovali ste na Sarajevo Metal Festu 2010. godine. Vaše mišljenje o tom festivalu?
Edin: Misim da je SMF trenutno jedan od najjačih festivala u regionu, kada je u pitanju promovisanje domaćih bendova a to je uspio postati za samo dvije godine postojanja. Nadam se da će iz godine biti sve jači i jači i da će na njemu početi, pored domaćih bendova, da sviraju i velika imena sa metal scene. Mi u BiH stvarno imamo jako kvalitetnih bendova, samo što većina njih nema prostora ni mogućnosti da se iskaže u pravom svjetlu. Upravo zato nam treba ovakav festival koji će to da promijeni. Svima bih poručio da posjećuju ovaj festival ili da ga podrže na neki drugi način.
Silent Kingdom - Will You... (Live at Sarajevo Metal Fest, 2010.)
Planirate li snimiti spot za neku pjesmu?
Amir: Spot za „Forgotten in Past“ smo snimili u martu 2009. godine sa profesionalnom opremom, ali zbog mog zdravstvenog stanja i odlaska na operaciju u Francusku, sve je prolongirano. Uglavnom, sav materijal je sada kod Hate iz Agonize-a pa se nadam da će nekad nešto i uraditi po tom pitanju, a znajući njega mislim da će to biti za par godina (smijeh). Da, planiramo snimiti i spot za pjesmu „Path to Olbivion“ ali još nismo krenuli u ozbiljnije razgovore na tu temu, iako, da budem iskren, spotovi me generalno ne privlače.
Imate li poručiti nešto onima koji prate Bosnian Metal i ljudima uopšte?
Edin: Slušajte metal, podržite domaće bendove i ne budite žrtve nikakvih prolaznih trendova, jer prava muzika nikad ne umire.
Amir: Edin je rekao suštinu onoga što i ja mislim tako da....
Toliko za ovaj put. Hvala vam još jednom što ste pristali na ovaj interjvu. Želimo vam puno uspjeha u daljem radu.
Amir: Hvala i tebi na prilici da kažemo nešto o bendu, svakako i vama želim puno uspjeha, strpljenja i kvalitetnog rada. Način na koji promovišete domaće bendove je za svaku pohvalu!
Edin: Hvala i vama. Drago mi je da postoji ovakav portal koji promoviše našu scenu i želim da nastavite i da napredujete u vašem radu. Pozdrav!
0 comments:
Objavi komentar