Piše: Jerko Vičić
Fotografije: Mira Andrić
Video: Moreno Mihalj
U
nedjelju, 12. listopada, OKC Abrašević ugostio je tri mlada i perspektivna
predstavnika novog vala metala, glazbenog žanra koji već neko vrijeme traži
svoj konkretan put. Nije se radilo o stand
– alone eventu, već dijelu balkanske turneje riječkog Kryna i švedskog
Imminencea, uz podršku sarajevskog Shipwreckeda, te je prema tome nedjelja bila
jedini slobodan dan za održavanje svirke. Nepopularan termin i sveopća slaba
zainteresiranost za metal glazbu u Mostaru zloguko su najavljivali neuspjeh, no
malo koji osjećaj je tako dobar kao onaj kad svjedočiš entuzijazmu i glazbenoj
demonstraciji koja se može mjeriti s onom jednog solidnog europskog festivala.
Shipwrecked, hardcore bend iz Sarajeva, krenuo je in medias res, bez odrađene tonske probe, za koju jednostavno nije bilo vremena. Imajući na umu kako su bendu nedavno pridružena dva krucijalna člana iz tehničkog death metal benda Festival Of Mutilation (Sarajevo) – Marko Gačnik na bubnjevima i Saša Džino na bas gitari, kvaliteta i konzistencija svirke uživo tim je impresivnija. Gačniku je ovo čak bio prvi live nastup sa Shipwreckedom, ali za bubnjara njegovog kalibra to nije predstavljalo problem, što je i sam pokazao stabilnim perkusionističkim dionicama.
Pripremajući teren dvama sljedećim bendovima, koji bi se mogli nazvati zvijezdama večeri, pokazali su i zavidnu skromnost i kolegijalnost skraćujući vlastiti repertoar, iako se rezanje set listi pokazalo kao boljka večeri, unatoč dobroj volji svakog od nastupajućih bendova. Sam Shipwrecked se i drugi puta u Mostaru iskazao kao bend s ogromnim potencijalom i stabilan stup sludge/hardcore podžanra. Držimo im fige da trenutna postava bude i konačna, jer ako išta može upropastiti ovako mlad i ambiciozan bend, to su pretjerane promjene sastava. Momci, sretno!
Imminence, koji nam dolazi iz Švedske, u najmanju je ruku intrigantan i osvježavajuć. Skandinavske zemlje nikad nisu razočarale u kreaciji mladih, dinamičnih bendova, što je produkt bogate, poglavito underground i marginalne glazbene kulture. Imminence je tako post metalcore bend, klasičan predstavnik novog metal vala koji, uz djent dominira trenutnom žanrovskom scenom. Već samom vizualnom prezentacijom, jasno je kako je Imminence mlad, veoma mlad bend čiji utjecaji sežu van klasičnog, i modernijeg i old school metala. Dva člana izgledaju kao klasični Šveđani, i svojim vikinškim lookom odaju svoje podrijetlo, no ostala tri člana izgledaju kao sve, samo ne kao „klasični metalci“. Pojam u navodnicima, istini za volju, izgubio je svoje značenje unazad nekoliko godina, a old school metal kao takav svoje pobornike nalazi većinom u starijim krugovima (generaliziram, ali nije daleko od istine).
Imminence je školski primjer onoga što metal kao glazbeni
žanr danas jest. Moderna vremena u svakoj kulturi i umjetnosti, pa tako i u
glazbi, zbor su fuzija povijesnih stereotipa i pripadajućih klasika.
Progresivni podžanr i tehničke dionice samo su jedan od smjerova kojima je
specifičan žanr poput metala nastojao evoluirati. Post metalcore bend poput
Imminencea, još je neodređen i neprecizan u svojoj kategorizaciji, ali upravo u
tome pronalazi sovju snagu. Na stageu u Abraševiću punokrvno su se predstavili
i svojim energičnim nastupom opravdali svoje korijene. Prizor u kojem lead
vokalist, u uskoj bijeloj košulji i crnim tregerima, pušta scream i manijakalno
divlja po pozornici, nije prizor koji će vas ostaviti ravnodušnim. Kad se tome
pridoda zavidna instrumentalna uvježbanost ostatka benda, za Imminence postoje
samo riječi hvale. Jedina šteta je što je publici bio relativno nepoznat, kao
bend koji stiže iz hladnijih, sjevernih krajeva, a koji k tome nije planetarno
popularan. Izostala je, nažalost, reakcija publike kakvu je bend svojim
nastupom zaslužio, što ipak ne znači kako isti nije postigao željeni efekt.
Problem je što je taj efekt stigao sa zakašnjenjem, pa su članovi tek u
druženju nakon svirke dobili pozitivan feedback kakav i pristoji. Kryn, riječki metal div je, istina, bio glavni razlog nemale posjećenosti, i bend o kojem su svi čuli najbolje, i u to se došli uvjeriti. I uvjerili se jesu! Kada pričamo o domaćim, regionalnim bendovima, titula najboljeg razbacuje se šakom i kapom. Nepravedno je zapravo uopće govoriti o tome tko je bolji, jer u glazbi taj termin ne bi trebao postojati. No, postoji, i to s razlogom.
Slušajući njihov album Scars Remind Me bio sam svjestan kako se radi o bendu svjetske kvalitete i produkcije, no tek gledajući ih uživo, shvatio sam zašto Kryn doista jest jedan od najboljih, ako ne i najbolji bend iz regije. Njihov nastup bio je prava kruna večeri, jer je uz natprosječnu kvalitetu svirke bila pridružena i ekstatična reakcija publike, pogotovo tijekom covera Kornove pjesme Did My Time. Sposobnost, prvenstveno vokalista Karla Horvata i bubnjara Igora Malobabića, da ostvare energičan kontakt s publikom posebna je vještina, koju nemaju ni mnogi poznati glazbenici. Uz impresivne šoumenske sposobnosti, njihova glazbena virtuoznost itekako je izražena. Članovi Kryna nisu samo j..ački uvježbani i stabilni, već i abnormalno sigurni na pozornici. Tajna je u personama, osobnostima koje svaki član preuzima onog trenutka kada nogom stupa na stage, i dinamičnom ispunjavanju svake uloge koju sebi zadaju, u svrhu što potpunije izvedbe. Njihovi albumi i majice prodavali su se na ulazu kao na traci, te su potonje i rasprodane. Interes koji je vladao među mostarskom publikom za ovaj bend samo je porastao nakon maestralne svirke, i sigurno je da ćemo Kryn vidjeti opet. Kapa dolje!
Nedjeljna
svirka bila je pun pogodak, i doista je šteta što je silom prilika gurnuta u
tako slabašan dan za izlaske i općenitu posjećenost kulturnih događanja.
Svejedno, nema mjesta negodovanju i žalopojkama, jer je nadmašila sva
očekivanja i mostarsku publiku ostavila sitom, ali i apetitnijom. Moshus
Promotions uskoro puni godinu dana svoje marljive aktivnosti i nastojanja da lokalna
metal scena opstane, a 12. listopada održali su svoju najbolju svirku dosad.
Budućnost je svijetla!
0 comments:
Objavi komentar